Njemačke poslovice Bajke leže u meni poput sjemenki; potreban je sami dašak vjetra, zraka sunca ili kap gorčine pa da se rastvore u cvijet.
Oprosti ocima mojim sto jure za pogledom tvojim, oprosti mojim usnama sto zele da se slade tvojim, i posljednje sto te molim - oprosti mi sto te volim.
I zemlja ce me skriti.
Tanka nit izmedju jave i sna vjetra huk ili, tisina,muk.