Za razliku od Golog otoka, logoraši u sovjetskim logorima osuđivani su uglavnom na dugogodišnje kazne.
Iako u kazivanjima bivših logoraša — kako ovih s kojima je Previšić razgovarao, tako i onih koji su objavili sjećanja — nema raznoglasja u pogledu strahota koje su se na Golom otoku događale, katkad se pojave razlike u vezi s tim kad se točno nešto dogodilo, gdje je bio koji od logorskih objekata, koliko je bilo kažnjeničkih baraka, kada se i zašto mijenjao režim unutar logorske žice i pod kojim okolnostima je tko napustio Goli otok.
Kombinacija neznanja o okolnostima hapšenja, deportacija i uvjeta boravka zatvorenika na Golom otoku s jedne strane, te straha od sovjetske invazije i njenih posljedica s druge strane, rezultirala je sumnjičavim pitanjima koja i danas suoblikuju javno mišljenje o ovoj temi.
Until 1956, following the and throughout the period, it was used to incarcerate.