Kont je tada znao da želi da radi na filozofiji pozitivizma.
On napredak društva shvata kao kvalitativan razvoj u okviru postojećeg reda, kao evoluciju koja ne zna ni za kakve bitne preobražaje ni revolucionarne skokove u novo kvalitativno stanje.
Nauka ne pita zasto, nego kako i proucava samo pojave, takoreci sredinu bez pocetka i bez kraja.
U drugom smislu bliskom, ali ipak različitom od prethodnog, osnovni termin ukazuje na kontrast korisnog i jalovog.